Vin de Rosa – Božić u čaši
Ako postoji nešto što možemo nazvati Božić u čaši, onda smo ga pronašli.
Ali potraga nije bila laka, prvo smo slušali o toj staroj autohtonoj istarskoj sorti Muškat Ruža koja je zbog filoksere gotovo iščezla iz istarskih vinograda, dok nas naši divni domaćini iz udruženja Istrian de Dignan nisu odveli u jedan od vinograda u kojem se među redovima Malvazije istarske, sakrio i jedan red Muškat Ruže. Našli su ga, kažu, prije 15 godina lokalni vinogradari u Vodnjanu, gradiću u Istri i od tada traje njihova borba da ova vinska ruža ponovo zamiriše vinogradima.
A mudro su to osmislili, naš domaćin Vodnjanin Dino Babić i njegova vrijedna ekipa, koji su nas prvo dobro zaintrigirali pričom o Vin de Rosa, vinu koje zauzima posebno mjesto u njihovoj kulturi i tradiciji. Žele ponovo da ožive vinograde sa Muškat Ružom koja se tradicionalno koristila za Vin de Rosa, karakterističnom po mirisu latica ruže. Nisu odustajali od ovog vina i kad je Muškat Ruža počela da nestaje iz vinograda, pa su je zamijenili Malvazijom istarskom, takođe autohtonom sortom, od koje se danas dominantno pravi Vin de Rosa.
A šta je Vin de Rosa? Za nas, u najkraćem Božić u čaši. To nije samo dragocjeni sok od grožđa, to je čista emocija i ljubav, poziv na okupljanje i radost. Istrani su godišnje mogli da proizvedu samo nekoliko flaša, koje su nekada čuvali i decenijama prije nego ih otvore. To su uvijek bile posebne prilike, rođenja, vjenčanja, Božić i drugi važni događaji u njihovim životima. Danas je malo proizvođača koji ga još proizvode, za sada svega njih osmoro, ali sigurni smo da će Dino uspjeti da vrati ovu tradiciju i podstakne i ostale vinogradare i vinare da joj se vrate. Podršku za to imaju i od Slow Food pokreta, imajući u vidu da je u Vodnjanu formiran Slow Food Presidium “Vin de Rosa”. Zahvaljujući Slow Food-u ekipa portala V&V je imala zadovoljstvo da posjeti Vodnjan i sazna sve o ovom jedinstvenom vinu.
Ni sam proces proizvodnje nije lak. Ako ćemo pravo, pitanje je ima li uopšte ekonomske logike, ali zato ima logike svake druge vrste, prije svega emotivne. A ta vrijednost je neprikosnovena, barem za nas, a svakako i za ovu malu vrijednu zajednicu i predivnu Istru, prekrivena vinogradima i maslinjacima.
Vinogradari beru grožđe za Vin de Rosa početkom septembra, kada je berba i drugih sorti, sa jednom značajnom razlikom. Ovo nije grožđe koje se odmah pretvara u vino, prije toga do tri mjeseca se čuva u drvenim gajbicama kako bi se potpuno sasušilo, drži se na tavanu ili nekom mjestu sa prirodnom promajom. Tek kasnije, negdje oko Božića, grožđe se prerađuje i to starim drvenim presama koje jedine imaju moć da iz tako sasušenog grožđa iscijede slatki nektar, nakon čega fermentacija traje i do dvije godine. Mala je količina koju mogu proizvesti, svega desetak odsto od ukupne količine grožđa pretvoriće u vino, slatko, mirišljavo i ukusno.
Tako su ga opisali i iz male porodične vinarije Babos iz Vodnjana u koju su nas domaćini odveli kako bi najzad i probali ovo predivno vino. Oni ga proizvode od mješavine Malvazije i Muškata Ruže, u malom procentu.
-To je slatko i vrlo mirisno vino, starinske narandžasto bakrene boje, snažnog i kompleksnog mirisa zrelog, sušenog i kuvanog voća. Ukus je sladak i mekan sa elegantnim tijelom. Karakteriše ga izvrsna ravnoteža između kiselosti, alkohola i šećera. Ukus vina ostaje dugo u ustima – opisali su svoje vino iz Babosa.
I ne samo da ostaje dugo u ustima, u mislima ostaje još duže. A još kada ga uparite sa vodnjanskom tradicionalnom tortom Bumbarom od badema, to je onaj trenutak kada osjetite Božić u čaši. Kada svemu tome dodate i emociju sa kojom o tom vinu govore vinari, stičete utisak da je Vin de Rosa mnogo više od samog vina.
To smo shvatili i tokom razgovora sa Izabelom iz vinarije Teraboto. Bankarka po profesiji, kaže da je proizvodnja vina za nju i njenog supruga anti-stres terapija. I to se vidi i osjeća. Zemlju na kojoj su podigli prve vinograde, dobila je, kaže, kao poklon za vjenčanje, a toga dana su u njihovu čast, otvorili i flašu Vin de Rosa proizvedenu godine kada je rođena.
Sadnja
A da naš odlazak u Vodnjan nije bio samo za razgledanje i degustaciju vina i delicija, pobrinuo se Dino koji nam je pripremio sadnice Muškat Ruže koje smo simbolično posadili na mjestu na kojem planiraju da podignu zasade ove sorte. Time smo i mi, zajedno sa gostima iz Grčke, Italije i Francuske dali doprinos revitalizaciji ove tradicionalne sorte.
Taj put biće dugačak, posebno što mladi, kao što je slučaj i u cijelom regionu, nisu baš zainteresovani za takvu proizvodnju. Zato Dino kaže da se trkaju sa vremenom kako bi Muškat Ruža ponovo zauzela svoje zasluženo mjesto u ovim predivnim vinogradima.
Shvatili smo da se ovdje ne radi samo o očuvanju loze i vina, već važnog rituala i tradicije koja okuplja ljude i porodice. I u tome je najveća vrijednost. Nestrpljivo čekamo proljeće da vidimo da li su naš trud i želja da istarskim kolegama pomognemo urodili plodom i hoće li na proljeće Muškat Ruža, koju smo posadili, olistati i dati signal da je ponovo tu, gdje je oduvijek i pripadala.
