Biofungicidi su preparati na bazi korisnih mikroorganizama ili produkata njihovog metabolizma, različitih biljnih ekstrakata ili eteričnih ulja, čijom primjenom se mogu suzbijati različite bolesti biljaka. Osim što imaju mogućnost da suzbijaju fitopatogene gljive, dodatna prednost je što su bezbjedni za upotrebu.
Saradnik u nastavi na Biotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore mr i doktorand iz oblasti zaštite bilja Bogoljub Kandić za portal Vinogradari-vinari objašnjava da je riječ o dobroj alternativi sintetičkim fungicidima za koje se već nameću značajna zakonska ograničenja u primjeni.
Foto: mr Bogoljub Kandić (privatna arhiva)
V&V: Zbog čega su danas biofungicidi sve popularniji u primjeni u poljoprivredi?
KANDIĆ: Prvenstveno, zbog mogućnosti suzbijanja fitopatogenih gljiva bez štetnosti po čovjeka, korisne organizme ili životnu sredinu. To se prvenstveno odnosi na održivu poljoprivredu. Generalno, zabrinutost javnosti zbog negativnih uticaja sintetičkih fungicida, kao što su degradacija zemljišta, kontaminacija voda, pojava rezidua u hrani, postaje sve veća. Sve je češća rezistentnost patogena prouzrokovača bolesti, prema sintetičkim fungicidima, zbog čega se i sami poljoprivredni proizvođači sve više okreću upotrebi biofungicida. Popularizaciji biofungicida doprinosi i organska poljoprivreda u kojoj je primjena hemijskih preparata ograničena. Stoga se danas biofungicidi primjenjuju u zaštiti velikog broja gajenih biljnih vrsta, uz sve veći trend rasta. Zahvaljujući razvoju nauke, značajno je poboljšana efikasnost i stabilnost biofungicida, što ih čini efikasnim u suzbijanju različitih bolesti kod biljaka. Osim toga, intenzivan rast primjene biofungicida najviše podstiču sve češća zakonska ograničenja za sintetičke fungicide.
V&V: Kakva je njihova primjena u vinogradarstvu?
KANDIĆ: Vinova loza je biljna vrsta koju napada veliki broj različitih patogena prouzrokovača bolesti, što sugeriše da sama zaštita vinograda od bolesti nije laka. Dodatno, zaštitu otežavaju često loši mikroklimatski uslovi u vinogradu, neblagovremeno obavljanje različitih tehnoloških operacija, a posebno nepoznavanje ciklusa razvoja prouzrokovača bolesti. Vinogradari bi trebalo da počnu da razmišljaju o uvođenju biofungicida u program zaštite vinove loze, prvenstveno jer je svake godine na tržištu dostupno sve manje dozvoljenih aktivnih materija, a samim tim i preparata. Trenutno dostupni sintetički fungicidi, ako se pravilno primjene uz dobro poznavanje biologije patogena, mogu uspješno suzbiti neke od najznačajnijih bolesti vinove loze (plamenjača, pepelnica, siva trulež). Međutim, pojedini patogeni prouzrokovači bolesti na vinovoj lozi su skloni sticanju rezistentnosti prema sintetičkim fungicidima. Zbog toga u cilju kvalitetnije dugoročne zaštite, poželjno bi bilo planirati uvođenje primjene biofungicida. Na samom početku možda i ne bi trebalo odmah izbaciti sintetičke fungicide, ali bi se pojedini mogli zamijeniti sa biofungicidima u jednom tretmanu, posebno u periodima vegetacije kada je manji rizik od nastanka infencije. Tako bi se na nivou godine smanjio broj prskanja vinograda sintetičkim fungicidima, a time smanjili i svi negativni efekti koji oni imaju po čovjeka i životnu sredinu. Biofungicidi posebno mogu imati veliki značaj u onim vinogradima gdje postoje problemi sa pojavom sive truleži (Botrytis cinerea) gdje bi se njihovom primjenom u drugom dijelu vegetacije, smanjila pojava rezidua sintetičkih fungicida u grožđu.
V&V: Da li su i koliko efikasni biofungicidi za bolesti drveta vinove loze, posebno najrasprostranjeniju esku?
KANDIĆ: Upravo je sve veća pojava simptoma bolesti drveta vinove loze u crnogorskim vinogradima razlog da se što prije počne sa primjenom biofungicida. Bolesti drveta vinove loze predstavljaju zajednički naziv za više različitih oboljenja, od kojih je kako globalno tako i u Crnoj Gori, najznačajnija eska. Veoma često se od crnogorskih vinogradara može čuti da je eska uzela maha nakon ukidanja kreozana. Intenzivna pojava simptoma eske posebno se može primijetiti posljednjih godina kada su njenom širenju dodatno doprinijele i klimatske promjene. Uprkos intenzivnoj primjeni različitih preparata u programima zaštite vinove loze, trenutno nijedan sintetički fungicid ne može spriječiti širenje eske i pojavu folijarnih simptoma bolesti. Patogeni prouzrokovači ove bolesti se nalaze u sprovodnim sudovima drveta do kojih ovi preparati ne mogu doprijeti. Međutim, jedini način na koji se donekle može kontrolisati širenje eske jeste primjena biofungicida, a posebno onih koji su formulisani na bazi gljiva iz roda Trichoderma, odnosno bakterija iz roda Bacillus. Veoma je važno da se tretman biofungicidima obavi u okviru 24 sata od rezidbe. Nakon primjene, korisni mikroorganizmi iz biofungicida će se prvo razviti odnosno kolonizovati na površini presjeka (reza), a zatim i kroz sprovodne sudove čokota. Svojim prisustvom će direktno ili pomoću svojih metabolita, onemogućiti prodor patogena prouzrokovača eske, koji infekciju ostvaruju najčešće kroz rane od rezidbe. Redovna primjena biofungicida nakon rezidbe je posebno značajna u mladim vinogradima, gdje se ne smije dozvoliti infekcija velikog broja čokota. Sa primjenom biofungicida poželjno je nastaviti i kasnije, u toku vegetacije, kako bi se smanjila mogućnost nastanka infekcije preko različitih mehaničkih povreda, na zelenim jednogodišnjim lastarima. Neki od patogena prouzrokovača eske se mogu naći i u zemljištu, pa zbog toga prilikom sadnje bilo bi poželjno korjenov sistem sadnice potopiti u rastvor biofungicida. U tom slučaju će korisni mikroorganizmi iz biofungicida, kolonizovati korijen, doprinijeti boljem razvoju korjenovih dlačica i stimulisati otpornost biljke.
Foto: Visok stepen antagonizma gljiva iz roda Trichoderma u laboratorijskim uslovima (privatna arhiva)
V&V: Koliko se ovih preparata može naći na crnogorskom tržištu i u kojoj mjeri se oni trenutno koriste?
KANDIĆ: Trenutna upotreba biofungicida u Crnoj Gori je na niskom nivou, a prvenstveno jer biofungicidi na crnogorskom tržištu sredstava za zaštitu bilja, nijesu dovoljno zastupljeni. Jedan od razloga slabe zastupljenosti je i bojazan poljoprivrednih proizvođača o njihovoj efikasnosti, što utiče na to da se uvoznici teško odlučuju za registraciju i uvoz biofungicida. Međutim, za neke bolesti vinove loze kao što je eska, biofungicidi trenutno predstavljaju jedino adekvatno rešenje. Sve manji broj dozvoljenih sintetičkih fungicida iz godine u godinu i sve strožije zakonodavne norme bi trebalo da budu alarm vinogradarima da počnu da razmišljaju o uvođenju biofungicida u program zaštite, makar u pojedinim tretmanima.
