Eska – oboljenje drveta vinove loze

|
|
Podijeli:

Iako Eska nije nova bolest vinove loze, tek nakon što je došlo do velikih gubitaka u evropskim vinogradima i kada je bolest počela intenzivnije da se širi, krenulo se za ozbiljnijim proučavanjem.

Foto: Bogoljub Kandić (izvor Univerzitet Crne Gore)

Masovno širenje eska oboljenja, kako za portal Vinogradari&Vinari kaže saradnik u nastavi na Biotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore mr i doktorand iz oblasti zaštite bilja Bogoljub Kandić, počelo je nakon što je iz programa zaštite vinove loze ukinuta upotreba natrijum arsenita i dinitro orto krezola (DNOC). Eska je danas prisutna u svim vinogradarskim zemljama, a u grupi oboljenja koje se zajednički nazivaju bolestima drveta vinove loze, smatra se ekonomski najznačajnijim oboljenjem zbog velike štete koju pričinjava vinogradarima.

-Eska prouzrokuje direktno uginuće biljaka, smanjenje prinosa, a takođe ima veliki uticaj i na kvalitet grožđa, a kasnije i vina. Oboljenje je veoma kompleksno, jer ga prouzrokuje više patogenih gljiva od kojih su najznačajnije Phaeomoniella chlamydospora i više gljiva iz rodova Phaeoacremonium spp i Fomitiporia spp. Osnovna karakteristika ovih gljiva je da se ne razvijaju na listu, već u drvetu (čokotu) vinove loze. Razvijajući se u sprovodnim sudovima drveta one dovode do njihovog začepljenja i onemogućavaju normalan protok vode i hranljivih materija kroz biljku. Zbog toga, simptomi eska oboljenja se počinju javljati tokom ljetnjih mjeseci u periodu najvećih potreba biljke za vodom. U crnogorskim agroekološkim uslovima prvi simptomi se javljaju već polovinom juna, a svoj maksimum dostižu u julu i avgustu – objašnja Kandić.

Simptomi

Simptom eska oboljenja uglavnom se javljaju na biljkama starijim od pet godina. Iako se rijeđe javlja na mlađim čokotima, to se uglavnom dešava u starijim vinogradima u kojima se mlade biljke koriste za zamjenu starih osušenih čokota.

Spoljašnji simptomi se javljaju u vidu iznenadnog sušenja kompletnog ili dijela čokota (apopleksija) i hroničnog (postepenog) sušenja.

Foto: Bogoljub Kandić – slika iz crnogorskih vinograda

-Hronično sušenje obično počinje na obodu lista ili polja između lisnih nerava. Sasušeni djelovi dobijaju mrku boju, a oboljelo i zdravo tkivo su razdvojeni karakterističnom, jasno izraženom ljubičastom linijom. Ovaj simptom se slikovito opisuje kao „tigrova šara“. Osim sušenja listova i lastara, simptomi se javljaju i na grozdovima, pa najčešće dolazi do sušenja kompletnih grozdova i značajnog smanjenja prinosa. Međutim, na čokotima na kojima je prisutan hroničan oblik bolesti dolazi do neravnomjernog zrenja bobica u grozdu. Grožđe sa takvih čokota ima značajno manju količinu šećera i nižu pH vrijednost, a povećanu količinu ukupnih kisjelina u odnosu na grožđe sa zdravih čokota. Zbog toga eska ima veliki uticaj i na kvalitet grožđa, a samim tim kasnije i vina – navodi Kandić.

Kada je riječ o unutrašnjim simptomima, oni se primjećuju tek nakon poprečnog presjeka čokota kada se mogu uočiti sitne crne tačkaste nekroze, veće tamno braon do crne nekrotične zone i žuta sunđerasta nekroza u centralnom dijelu drveta.

Ono što ovo oboljenje čini veoma kompleksnim sa aspekta zaštite, jeste što je prouzrokovano djelovanjem više različitih fitopatogenih gljiva, pa je teško definisati kada koji patogen i na koji način ostvaruje infekciju.

Najveći rizik

Kandić ukazuje da infekcije najčešće počinju na ranama nastalim tokom zimske rezidbe na koje gljive dospijevaju kišom, vjetrom i priborom za rezidbu. Posebno su na infekciju osjetljivi veći presjeci koji predstavljaju idealno mjesto za prodor patogena.

-Nova istraživanja pokazuju da je to najznačajniji način za nastanak infekcije, ali ne i jedini. Spore (organi) gljiva koje su odgovorne za nastanak infekcije su pronađene u vinogradima i u periodu proljeće/ljeto, što ukazuje da se infekcija potencijalno može ostvariti i na ranama koje nastaju tokom različitih zelenih operacija u vinogradu tokom vegetacije. Različita mehanička oštećenja na čokotu nastala tokom obrade vinograda, aktivnošću različitih štetočina ili bilo kog drugog faktora, mogu predstavljati „ulazna vrata“ za prodor patogena prouzrokovača bolesti- objašnjava Kandić.

Kako se boriti

Iako se u svijetu intenzivno radi na rješavanju ovog problema, efikasna mjera za suzbijanje eska oboljenja, nažalost, još ne postoji. Kandić ocjenjuje da bi, na osnovu dosadašnjih saznanja, vinogradari morali promijeniti odnos prema ovom oboljenju uz bolji strateški pristup njegovom suzbijanju. Kada je riječ o starijim vinogradima, za koje se pretpostavlja da su u većoj mjeri već inficirani patogenim prouzrokovačima bolesti, Kandić predlaže sljedeće mjere koje bi mogle uticati na smanjenje štete:

  • Mapiranje svih čokota koji pokazuju simptome iznenadnog sušenja u vegetaciji i njihovo blagovremeno uklanjanje
  • Uklanjanje zaraženih djelova čokota sa simptomima i njihovo spaljivanje
  • Obnavljanje čokota razvijanjem bazalnih lastara – u ovom slučaju je potrebno rezidbu sprovesti čim se primjete prvi simptomi hroničnog sušenja
  • Period rezidbe –  rezidbu je, ukoliko je to moguće, potrebno obaviti neposredno pred kretanje vegetacije
  • Premazivanje presjeka specijalizovanim fungicidnim pastama i primjena biofungicida na bazi mikroorganizama iz roda Trichoderma spp. nakon rezidbe mogu dati dobre rezultate. Veoma je značajno tretmane sprovesti barem 24 časa prije kiše

Ne ranoj rezidbi!

Kandić upozorava da je jedna od velikih grešaka veoma rana rezidba koju vinogradari često započinju već u decembru.

Foto: Bogoljub Kandić – slika iz crnogorskih vinograda

-Kod rane rezidbe presjeci ostaju dugo izloženi mogućoj infekciji, za razliku od rezidbe neposredno pred kretanje vegetacije. U slučaju rezidbe neposredno pred kretanje vegetacije pojava sokova na površini rezova onemogućava prodor patogena i nastanak infekcije. Od velikog je značaja sprovesti rezidbu tokom suvog vremena i sa niskim intenzitetom vjetra. Prilikom rezidbe je potrebno voditi računa o veličini presjeka, jer kod velikih presjeka je značajno veća mogućnost nastanka infekcije. Kada je riječ o mladim, tek zasnovanim vinogradima, neophodno je redovno sprovoditi tretmane biofungicidima, neposredno nakon rezidbe. Primjenjeni korisni mikroorganizmi koji se nalaze u biofungicidima će se razviti unutar sprovodnih sudova drveta biljke, a svojim prisustvom će spriječiti prodor patogena prouzrokovača eska oboljenja i nastanak infekcije. Prilikom zasnivanja vinograda ili proširenja postojećih poželjno je voditi računa o sortimentu, jer različite sorte vinove loze pokazuju različit stepen osjetljivosti prema ovom oboljenju – navodi Kandić za portal V&V.

Tagovi

Ostavite komentar

Povezani članci